rujabox
subota, 27.07.2013.
Adio Magda
Na veliku žalost gospodarice Magde, Rockatansky nije mogao ostati na večeri, a da stvar bude gora ostali su kasnili. Let lampa Lucky, koja se nije gasila otkako ju je Rokatansky stavio u u pogon, nije pridonosila popravljanju raspoloženja. Repertoar joj je, po Skomyjevom mišljenju, bio očajan, ali barem je bila korisna. Kotrljala se po zamku i popravljala sve redom. U kratkim pauzama između Tosce i Norme, Norme i Traviate, izvana se čulo zlokobno sovino hukanje od kojeg se Skomy ježio, a ni gospodarici Magdi nije bilo svejedno; svaki put se lecnula. Još kad se uzme u obzir da su psi proždrli vepriće namijenjene gostima i sad im je zlo, a lugar je netragom nestao, ništa dobra se nije moglo očekivati.
Gospodarica Magda je pred kaminom tonula u apatiju, a Skomy se nastojao držati van njezinog vidokruga. Koliko god mu bilo drago što je večer na najboljem putu da neslavno propadne, znao je da će on na kraju platiti za sve što je pošlo krivo.
- Skomy! Skomy, nesrećo!
Evo ga, pomislio je, sad će me maltretirati. – Zapovijedajte, vaša milosti.
- Gasi tu let lampu.
- Bojim se da toj želji neću moći udovoljiti. Upravo sam je vidio kako je izašla kroz prozor i krenula prema krovu. Oluci cure pa valjda i njih namjerava srediti.
- Ako je tako, onda dobro. Oluke je već odavno trebalo pokrpati. Nego, Skomy, zašto još nikoga nema?
- To vam ja stvarno ne znam.
- Je li moguće da su zalutali?
- Moguće je. Znate i sami da vaše šume nisu gostoljubive, a sad je već i mračno.
- Imam ideju! Osvijetlit ćemo zamak. Ja ću upaliti svjetla u svim prostorijama, a ti ćeš oko zamka i duž puta postaviti baklje, skroz prema šumi.
- A račun za struju?
- Ne brini ti za račun.
- Trebat će mnogo baklji.
- Imamo ih dovoljno u spremištu.
- Velik je to posao za jednoga. Samo da ih sve iznesem iz spremišta...
- Ne izmotavaj se. Miči tu lijenu guzicu.
Kad je gospodarica Magda neušto naumila, Skomyju je preostajalo samo pokoriti se i ne pitati kakvog smisla ima postavljati baklje oko zamka. Da je neko mislio doći već bi bio tu, a očito je Cvilitrol bio jedini ozbiljno zainteresirani kandidat, no taj Rockatansky se sa svojom let lapom pojavio baš kad nije trebao. Gospodarica Magda je na rubu živčanog sloma, tko zna što ga još čeka, a let lampa Lucky zavija i zavija.
Postavio je baklje sve do ruba šume, čisto sumnjajući da će od toga biti koristi i tad je opazio kako mu se putem približava neko usamljeno svjetlo. Bio je to bicikl, a na njemu se tandrkala Apostolka i sočno psovala.
- Apostolka! – poveselio se Skomy.
- Kako znaš da sam ja? – sumnjičavo je zapitala, zaustavivši se tik do Skomyja i pripalila cigaretu.
- Odgovaraš opisu, voziš se na biciklu i prostačiš.
- A koji si ti?
- Pa Skomy.
- Mali Skomy?
- Pa nisam baš mali.
- I dobro, Skomy, što tu radiš? Zašto nisi na tulumu?
- Nema tuluma.
- Kako nema? Otkazan je? Pas mast, nemoj mi samo reći da sam sav ovaj put prošla za ništa. Još me neki mamlaz u šumi uputio u krivom smjeru i da nisam vidjela baklje do jutra bih lutala.
- Nije otkazan, ali nitko nije došao.
- Kako nitko nije došao?
- Samo Cvilitrol, ali taman je kod gospodarice Magde bio tip koji je donio let lampu, to je ova što popravlja oluke i pjeva, pa je došlo do incidenta. Cvilitrol je demonstrativno otišao, a onda je i taj Rockatansky morao otići da ne zakasni doma na večeru. Gospodarica Magda je gadno razočarana.
- A ti? Što je s tobom?
- Ja nisam gost. Ja sam sluga.
- Ti sluga? Zajebavaš me.
- Ozbiljno. Nisam kanio biti sluga, ali tako je ispalo. Mislio sam se uvaljati gospodarici Magdi, na chatu mi je zvučala kao osamljena žena koja treba nekoga da joj grije postelju, ali je ispalo da joj treba sluga. I tako, što da ti pričam, njezinu postelju sam vidio samo dok sam mijenjao posteljinu.
- Ta gospodarica Magda je neka zajebana likica.
- Nemaš pojma koliko. Sad već sigurno nori što sam se tako dugo zadržao.
- Sredit ćemo mi nju, Skomy.
- Kako to misliš?
- Gadura me nije pozvala na tulum, frka ju je konkurencije, ali sad ću ja nju maknuti s puta da mi ne smeta.
- Apostolka, što si naumila? Ako je nešto gadno, ja u tome ne želim sudjelovati.
- Nije ništa gadno, samo ćemo je zatvoriti negdje i začepiti joj usta da mi ne smeta.
- Ali, zašto to hoćeš napraviti?
- Pa da mi ne otima komade.
- Kakve komade, nikoga nema. Samo ja sam tu.
- Doći će, Skomy. Nije jednostavno naći zamak u ovoj vukojebini. – Gurajući bicikl, apostolka je hodala prema zamku. – Ovo baš glamurozno izgleda – komentirala je baklje.
- Gospodaričina ideja.
- Čuj, Skomy, ti dobro poznaješ zamak. Gdje bi bilo najbolje da ju zbuksamo da nitko ne naleti na nju?
- Ipak je ona gospodarica zamka i silno se trudila oko večere, cijeli dan je kuhala i sad da je strpamo negdje. Nije pošteno.
- Život nije pošten, Skomy, a ni ona prema tebi nije najpoštenija. Zlostavlja te.
- Kako znaš?
- Imam svoje izvore. Vjerojatno te ni ne plaća pošteno.
- Pa ovaj, još nisam dobio plaću. Nisam je ni tražio.
- Skomy, ne budi glup. Ovo je prilika za nas oboje. Ja ću noćas preuzeti njezino mjesto i... – Apostolka se značajno nasmijala. – Poseksat ću se sa svima redom.
Skomyju se objesila vilica, a Apostolka je nastavila: - No, Skomy, nemoj se sad praviti da nisi znao da sam nimfomanka i da sam već dulje vrijeme u potrazi za mužem. Krajnji mi je rok. Stvarno bih se htjela udati za nekog mahera koji će mi napravitio lijepu djecu. Tad ću prestati biti nimfomanka, ali moram imati muža koji će me moći zadovoljiti. Zato moram sve redom isprobati i onda ću odlučiti. Kužiš?
- Kužim, samo, što ja imam od toga?
- Pa ti ćeš, kad ja obavim svoje, spasiti svoju gospodaricu! To ti je šansa da se konačnom s njom povaljaš po plahtama. Žene sanjaju o tome da budu spašene. Naravno, ne sve.
- A ha.
- Onda, jesmo li se dogovorili?
- Ne znam.
- Daj, ne budi papak. Pokaži da si muško.
Skomy se nećkao. Plan mu se baš i nije činio nešto. Dozna li gospodarica Magda koji je njegov udio u Apostolkinoj spački, ništa od njihovog valjanja po plahtama. Još će ga otjerati.
- Guzico lijena! – prolomilo se kroz noć. – Dovuci se ovamo!
Apostolka se podrugljivo nasmijala. – To ona tebe zove.
- U redu, Apostol. Ovako ćemo. – Apostolka se zadovoljno smijuckala dok joj je Skomy šaputao na uho.
Apostolkin bicikl su sakrili u grmlje, a zatim se ušuljali u dvorište. Skomy ju je ugurao nišu, iza mramornog kipa viteza u oklopu i šapnuo joj: - Tu čekaj, kad bude silazila stepenicama, kreni za njom, ali pazi da te ne primijeti.
Prije nego je ušao u zamak, provjerio je pse. Hrkali su i u snu podrigivali, a trbusi su im bili napeti kao da će se raspuknuti. Nisu se bunili dok je jednog po jednog vukao za stražnje noge do izbe u kojoj je gospodarica držala alat za vrtlarenje. Jedan je tek nešto malo zarežao. Skomy je zabrtvio vrata.
U zamak je utrčao vičući: - Gospodarice! Gospodarice! Nešto se događa u podrumu! Netko je unutra.
Gospodarica Magda je problijedila, a Skomy je uzbuđeno nastavio: - Mislim da je lugar provalio u podrum i krade vino.
- Puška! Gdje mi je puška?
- Ne mislite ga valjda ubiti zbog vina? – zabrinuo se Skomy.
Gospodarica Magda se požurila do ormara u hodniku u koji je spremila svoju pušku, računajući da joj dok su gosti u zamku neće trebati. Skomy je pošao za njom. Izvadila je pušku i okrenuvši se prema njemu, zaprijetila mu prstom: - Ti ostani tu. Da se nisi usudio slijediti me.
Ipak ju je slijedio i vireći iza ugla, vidio kako opipava nemirnim prstima drvenu rezbariju kraj stubišta. Tajna vratašca su se otvorila, otkrivajući mračan prostor u kojem je nešto bljesnulo. Možda ključ. Gospodarica Magda je to uzela i potrčala.
Na dvorištu je na trenutak zastala dok su joj se grudi ubrzano dizale i spuštale, a zatim se odlučnim koracima zaputila niz stepenice koje su vodile do vratiju podruma. Prislonila je uho na njih i osluhnula. Ono svjetlucavo je doista bio ključ. Kad ga je gurnula u bravu, zasjao je zelenkasto i teška hrastova vrata su na trenutak izgledala kao da plamte zeleno. Vrata su zacvilila.
Gospodarica Magda nije vidjela Apostolku kako se iskrada iza kipa i šulja stepenicama. Stajala je na otvorenim vratima podruma, s puškom uperenom u mrak. I kad je osjetila da je nešto iza nje i pogledala preko ramena, bilo je prekasno. Apostolka ju je gurnula i zalupila za njom vrata. – Adio, Magda! - Nestašno se nasmijala i okrenula ključ u bravi.
– Zgodna stvarčica – rekla je, promotrivši sjajni ključić na svom dlanu i spremila ga u džep traperica. Prislonila je uho na vrata i osluškivala.
Skomy je dotrčao do vrha stepenica i šapnuo: - Čuje li se što?
- Ništa. – Apostolka se malo zabrinula. – Nadam se da ne postoji neki tajni izlaz iz podruma. Zbilja ne bi bilo zgodno da nas iznenadi.
- Što ćemo sad?
- Pripremiti se za tulum. Moram se presvući u svoju malu crnu haljinu za posebne prigode – nacerila se Apostola.
- Čuj, Apostolka, nešto mi je palo na pamet. Kako bi bilo da kreneš od mene? – zapitao je Skomy.
- Što od tebe?
- Pa znaš što – Skomy se sav zacrvenio. – Pa da ovaj, ti i ja... Da mene prvoga isprobaš.
- Molim?!
- Da nam vrijeme brže prođe dok čekamo da ostali stignu.
- Ne kužim što hoćeš.
Uzdahnuo je, ogledavši se oko sebe, kao da se boji da bi ga netko mogao čuti. Apostolka je prošla pored njega, usput vadeći iz kutije novu cigaretu. Požurio se pripaliti joj i nervozno osmjehnuo. – Znaš što mislim. Nemoj se sad praviti da ne kužiš.
- Stvarno ne kužim.
- Pa da se potrošimo – konačno je prevalio preko jezika.
- Da se poseksamo?
- Da.
Apostolka je prasnula u smijeh. – Šališ se.
- Ozbiljno mislim.
- A ja ozbiljno kažem ne dolazi u obzir.
- Zašto ne? Pa rekla si da ćeš se noćas sa svima redom. Zašto da ja budem izuzetak?
- Zato što ne želim završiti u zatvoru zbog seksa s maloljetnikom.
- Nisam maloljetan. Mogu ti pokazati osobnu.
- Rekla sam ne i ne želim dalje o tome raspravljati. Uostalom, moram se spremiti, sva sam znojna. Pokaži mi gdje je kupaonica.
- Stvarno nisi fer.
- Možda se kasnije predomislim, ali sad mi stvarno treba tuš.
