rujabox
nedjelja, 17.03.2013.
Lugar gospodarice Magde
Ima Magda i lugara, ali na njegovu zaštitu ne računa. Čudan je to lik, mrzovoljan i mučaljiv, obrijane glave i impresivnog torza koji razmetljivo pokazuje, tumarajući šumom bez košulje, pa Magda, kad nabasa na njega, mora skrenuti pogled, a obrazi joj izdajnički plamte kao da je tek propupali curetak, a ne žena koja zna sve tajne i finese, pa i taj njegov jeftini trik. Mlad je, vrlo mlad, ali oči su mu stare, prastare, zlokobne i hladne, ogorčene. U lijevom kutu usana mu titra nedokučiv smiješak; čini joj se, sva podlost ovoga svijeta se zbila u taj nemirni kut.
Ono što kod njega Magdu ponajviše plaši je nježnost kojom se poigrava sa svojom puškom, drži je i miluje poput voljene žene, lašti do besvjesti. Način na koji namješta kundak o udubinu kraj ramena, sagiba glavu prema njoj i nišani, gotovo je erotičan. Trenutak prije nego opali, puška i lugar postaju jedno, a taj prizor Magdu uznemirava. Ima u njemu nešto perverzno. Sumnja da se lugar od puške ne odvaja ni u postelje, da ga ona grije u hladnim noćima.
Zimus, kad je hladnoća stegnula, a živa u termometru se spustila ispod nule, Magda je provela sate i sate sjedeći kraj prozora u najvišoj kuli zamka i promatrajući dimnjak lugareve kolibe. Uzalud je čekala da iz njega prokulja dim. Dimilo se samo kad je u gustišu iza kolibe, u improviziranoj pecari koju je sam sklepao, kuhao svoju brlju od tropa iz Magdine vinarije. Da, dobro ste zaključili, lugar voli potegnuti i ima dobar cug. Niz njegovo grlo rakija se slijeva poput vode, a on se, kad odmakne pljosku od ustiju, čak ni ne strese, ne napravi ni onu gadljivu grimasu, svojstvenu nenaviklima na žestoka pića i ponekim kronerima, nikakav zvuk ne ispusti. Lugar često posiže za pljoskom koju nosi u nabreklom džepu otrcanih vojničkih hlača. Ipak, nikad ne tetura, ne izgleda pijano, a koliko popije, morao bi već pasti mrtav, otrovan svojom sumnjivom rakijom.
Kako god bilo, s tim čovjekom definitvno nešto nije bilo u redu i Magdi bi bilo milije ne imati ga u svojoj blizini, ali u ovoj zabiti nije lako pronaći radnu snagu, još jeftinu, koja neće pitati za ugovor o radu, regres i božićnicu, topli obrok, godišnji odmor i slobodne dane, socijalno osiguranje, mirovinsko i druge gluposti; pa ne pada njoj lova s neba. Njemu pak kao da ništa od toga nije važno i sve joj se čini da se on u njezinoj šumi krije od nečega. Možda je opaki kriminalac u bijegu, ubojica, psihopat...
Bolje da ne misli o tome, zaključuje Magda, sve dok on dobro radi svoj posao i ne pita za plaću.
