rujabox
nedjelja, 09.06.2013.
Pobuna na Wandereru
Profesor Kenson je uklanjao požutjele listiće s biljaka koje su naočigled venule. Već dva zemaljska dana; otkako je kapetan Špek nestao u pukotini; nije im mogao pružiti adekvatnu njegu. Iako je Wanderer bio na sigurnoj udaljenosti od pukotine i zaštitno polje nije bilo uključeno, Sedma Mary je naredila štednju energije. Za nju je vrt na svemirskom brodu bio suvišan luksuz, a njemu se cijepalo srce.
Bilo je prebolno zadržavati se u toj polumračnoj prostoriji, među tim malim, tihim smrtima. Ništa za njih nije mogao učiniti, ne u postojećim uvjetima. Možda bi mu bilo lakše kad ih ne bi gledao, ali nije se mogao odijeliti od njih.
- Kenson, jesi li tu?
- Ovdje sam, Zlogika – javio se, ne podižući pogled.
- Vrt je skroz propao – primijetila je, nezadovoljno odmahujući glavom.
- A što se može – rezignirano je izustio.
- Možemo uzeti stvar u svoje ruke i uvjeriti Sedmu Mary da nema smisla dulje čekati.
- Ne možemo ostaviti kapetana Špeka i By.
- Što ne bismo mogli? Očito je da su zaglavili i da se neće vratiti.
- Ne možemo u to biti sigurni.
- Da su sretno stigli u Zuziland, javili bi se.
- Možda se ne mogu od tamo javiti.
- Mogli su se barem na Kvizbox javiti. Ako je mogla Hemi, mogli su i oni. Čudno je da se već dva dana ni ona ne pojavljuje na kvizu.
- Vjerojatno se već udala i otišla na bračno putovanje.
- Tamo se nešto gadno dogodilo, a mi nikad nećemo saznati što. Dođi, Kenson, idemo na večeru.
- Idi ti, meni ni do čega nije.
- Moraš jesti. Preskočio si ručak, a za doručak jedva da si nešto stavio u usta.
- Nemam apetita.
- Trebam tvoju podršku – rekla je uzevši ga za ruku i nježno povukla. – Hajde, Kenson, budi drug.
Bezvoljno ju je slijedio kroz dugački, mračni hodnik; žaruljice nad vratima su jedva treperile i bile preslabe da bi ga osvijetlile. Zlogika se pomučila da ručno otvori vrata jer je i automatsko otvaranje bilo isključeno. Kenson je bio prezaokupljen svojim crnim mislima da bi se sjetio pomoći joj.
U glavnoj prostoriji je također bilo mračnjikavo. Pošteno osvijetljen je bio samo zapovijedni most i Sedma Mary, udobno zavaljena u naslonjač kapetana Špeka. Viki koja je već sjedila za okruglim stolom i nestrpljivo lupkala prstima po njemu, jedva se vidjelo.
- Delmat, hoće li ta večera? – viknula je Zlogika, a onda se sjetila da su i komunikacijski sustavi isključeni te da je Delmat u kuhinji ne može čuti. – Kao da smo u srednjem vijeku – puhala je sjedajući za stol. – Viki, trk u kuhinju i pomogni Delmatu.
U normalnim uvjetima, ploče na sredini stola bi se razmaknule i iz njegove dubine bi se izdigla hrana, ali trenutno to nisu mogli očekivati, a Viki baš i nije bila spremna pomoći. – Dosta mi je toga da me svi iskorištavate – pobunila se. – Jesam li ja tu da naučim upravljati svemirskim brodom ili možda naukujem za kuhinjsku pomoćnicu?
- Viki, u kuhinju – naredila je Sedma Mary, ni ne osvrnuvši se na praktikanticu.
- Ajde, mala, briši – dodala je Zlogika.
Viki se trenutak dva kolebala, a onda se ipak pokorila. Nerazgovjetno mrmljajući, lijeno se vukla prema izlazu.
- Požuri i bez psovanja – opomenula ju je Zlogika. – Ah ta današnja mladež. Neke bi trebalo bičevati.
- Sedna Mary, ima li kakvih vijesti od kapetana Špeka? – zapitao je Kenson.
- Ulovila sam signal Byionog translatora i u tijeku je prijenos podataka.
- Samo signal translatora – Zlogika se namrštila. – A što je s njihovim komunikatorima?
- Nisu uključeni.
- Hm, suđeći po svemu, Špek i By su mrtvi, a translator bilježi neke bezvezne zvukove i muči se se pokušavajući ih prevesti. Šteta je trošiti na to energiju.
- Možda saznamo što se dogodilo Špeko i By – Kenson će.
- Pih, koja nam korist od toga. Samo gubimo vrijeme – gunđala je Zlogika. – Hoće li već jednom ta večera? Baš sam gladna, ona kaša za ručak je bila odvratna, a kod gospodarice Magde veprići s reš pečenom hrskavom koricom i mladim lukom. Ah, evo ga.
Smrknuta lica, Delmat je spustio na stol poklopljenu zdjelu. Viki je docupkala za njim s tanjurima i žlicama. Zlogika se požurila podignuti poklopac i zavirila u zdjelu: - Majke ti mile, Delmat, što je ovo?
- Prežgana juha.
- Istina da me od one tvoje kaše zabolio želudac, ali ne baš toliko da bih morala jesti prežganu juhu. Hoću jesti nešto normalno, a ne splačine.
- Nije do mene, obrati se Sedmoj Mary – mrzovoljno će Delmat.
- Za kog vraga toliko štedimo, ha, Sedma Mary?
- Prestani zanovijetati, Zlogika. – Sedma Mary je prišla stolu i nasula u svoj tanjur bljedunjavu, rijetku juhu. – Ne znamo što će biti, moramo biti spremni na najgore.
- Ima li gorega od ovoga? – Zlogika nije odustajala. – Hranimo se gore nego svinje, ništa ne možemo raditi jer se štedi energija, moji puževi su pokrepali, Kensonov vrt propada, a Špek je zaglavio u pukotini i neće se vratiti. Što čekamo?
Sedma Mary je polako jela svoju juhu i činilo se da uopće ne čuje Zlogiku. – Juha je sasvim u redu. Ima sve potrebno ljudskom organizmu.
- Ali nema zadovoljavajući okus.
- Trenutno to nije važno – neumoljivo je odvratila Sedma Mary.
- Tko je za da se prekine s ovom glupom štednjom, uključi warp pogon i pravac Zemlja neka podigne ruku – predložila je Zlogika.
Jedino Sedma Mary nije podigla ruku. Promatrala ih je hladnim, nedokučivim pogledom. Delmat se malo posramio i spustio ruku.
- Tri protiv dva – pobjedonosno će Zlogika.
- Ljudi, ne možemo tako – Delmat će. – Moramo poštovati naređenja kapetana Špeka, a Sedma Mary je njegova zamjenica i ona odlučuje.
- Kapetan Špek je interese misije podredio privatnim interesima – podsjetio je Kenson. – A poznato je i koji su tvoji interesi, Delmat.
- Istraživanje pukotine se ne može smatrati privatnim interesom – zaključila je Sedma Mary.
- Zna se zašto se Špek upustio u to istraživanje i kojom glavom je mislio – prasnula je Zlogika.
Kenson se nadovezao: - Slobodno možemo smatrati da je u trenutku donošenja odluke bio neuračunjiv.
Nastala je graja i nadvikivanje. Sedma Mary se uzalud trudila smiriti situaciju.
- Svejedno ga ne smijemo ostaviti na cjedilu! – vikao je Delmat. – Ni njega, ni By!
- By i Špek su mrtvi!
Svađu je prekinuo prodorni signal. - Prijenos podataka je dovšen.
Sedma Mary je požurila na zapovjedni most. Ostali su je slijedili. Natiskali su se iza njezinih leđa i napeto iščekivali. Uvijek staložena Sedma Mary je duboko udahnula i ruka joj je na trenutak zadrhtala prije nego je pritisnula tipku. Začula se strašna buka, kreševo, mnogo monotonih glasova koji su svi govorili u isti tren, zbog čega je prijevod bio jedva razumljiv, ali dovoljno da mogu shvatiti o čemu se radi. Jasno se čulo kako By zaziva pomoć, Špekovo stenjanje i psovke.
Slušali su sleđeni. Buka je trajala i trajala, a onda se začuo tresak teških vratiju. Neko vrijeme se čulo samo kako By jeca, a zatim glas kapetana Špeka: - Nemoj plakati, By. Već ćemo se nekako iz ovoga izvući.
- Kako? Kad bismo barem znali zašto su nas napali i zatvorili u tamnicu.
- Možda samo zato jer smo stranci. Što tvoj transletor kaže? Jesi li ga uspjela uključiti?
- Jesam, ali nisam imala kad poslušati prijevod, a sad su mi ruke vezane i ne mogu ništa učiniti.
- Ali sve se snimilo.
- Da.
- I ovaj naš razgovor se snima?
- Svijetli crvena lampica, znači, snima se.
- Mogu li nas čuti naši na brodu?
- Ne znam. Možda ako je signal translatora dovoljno jak i uspije se probiti do broda.
- Da mi barem ruke nisu vezane na leđima – uzdisao je kapetan Špek. – Kad bih nekako mogao uključiti komunikator.
- Što će biti s nama, kapetane Špek?
- Hej, vi na Wandereru! – uzviknuo je kapetan Špek. – Ako me čujete, Sedma Mary i ostali. Znate što vam je činiti. Mi smo u tamnici na Zuzilendu. Delmat, slušaj pažljivo, ovo ti je prilika da postaneš heroj.
Slijedile su upute kapetana Špaka. Kad je završio, Sedma Mary se okrenula prema Delmatu i pogledavši ga u oči, onako kako ga nikada prije nije pogledala, zapitala: - Delmat, možemo li računati na tebe.
Protrnuo je i samo što nije pao pred njom na koljena. – Naravno, Sedma Mary – rekao je bez razmišljanja.
- Hvala ti, Delmat.
Delmatu se učinilo da u njezinom glasu nazire toplinu, da topline ima i očima koje su inače prelazile preko njega kao da ga nema. Na sensualnim usnama Sedme Mary je na trenutak zatirao smiješak upućen njemu i to je bilo više nego dovoljno da pristane na sve što od njega bude tražila.
- Kakve su sad ovo gluposti – uzrujano će Zlogika. – Nije li dovoljno što Špek i By trunu u zuzilendskoj tamnici, sad bi i Delmata poslala tamo. Trebamo li svi poginuti?
- Nitko tebe na ništa ne tjera – hladno će Sedma Mary. – Delmat se sam prijavio za akciju spašavanja kapetana Špeka i By. Je li tako, Delma?
- Tako je – potrvrdio je iako više nije bio previše siguran da je baš toliko spreman riskirati, ali Sedma Mary ga je ponovno lijepo pogledala i raspršila sve njegove strahove. – Učinit ću sve što treba da spasim kapetana Špeka i By.
- Netko bi morao poći s tobom.
- Mene možeš odmah zaboraviti, Sedma Mary – odbrusila je Zlogika.
- Ja sam samo praktikantica – Viki je zvučala kao da se ispričava.
- Ja ne mogu ostaviti brod bez nadzora, dakle, preostaješ još samo ti Kenson?
- Ja? – zaprepastio se Kenson. – Ali ja sam profesor, botaničar. Nisam komandos.
- Delmat je samo kuhar, ni on nije komandos, ali nije ni kukavica.
- Imam li izbora?
- Imaš. Ako si siguran da ćeš moći živjeti noseći na duši kapetana Špeka i By, slobodan si oglušiti se na njihov vapaj u pomoć.
Za nekoga tko je potpuno bezosjećajan i tko je samo izvršavao dužnosti, Sedma Mary je izuzetno dobro manipulirala tuđim emocijama i Kenson se pržio na roštilju vlastite savjesti. Zlogika mu je priskočila u pomoć: - Kenson, ne nasjedaj.
- Zlogika, pusti ga da sam odluči – upozorila ju je Sedma Mary.
- Što će biti ako odbijem?
- Delmat će tad poći sam, a ti ćeš ovdje s nama čekati i ako akcija spašavanja propadne, tad ćemo na duši imati i Delmata.
- Dobro, idem, ali ako se ne vratimo, tad ćeš ti nas obojicu imati na duši, pod uvjetom da je imaš.
- Vratim ćete se – samouvjereno je rekla Sedma Mary. – Najvažnije je da se akcija temeljito isplanira, da se predvide moguće poteškoće i unaprijed pronađu rješanja. Prionimo poslu jer vremena nemamo previše. Kapetan Špek i By su osumnjičeni da su oteli, a možda i ubili Hemi. Planiraju ih staviti na muke i osuditi na smrt. Hemin zaručnik je bijesan, traži osvetu i uopće ga nije briga jesu li krivi ili ne. On se samo želi na nekome iskaliti. Možda neće ni čekati suđenje. Moramo biti brži od njega, brži od svih njih.
